Novosadski pioniri alternativne rock scene okrunili su svoji dugogodišnji boravak na pozornicama Exita vinilnom pločom.
Malo je bendova koji se mogu pohvaliti učestalim iz-godine-u-godinu nastupima na novosadskom festivalu Exit. Obojenom programu je to gotovo prirodna stvar, ipak je to bend koji je Novi Sad čvrsto ucrtao u mapu rock ex-Yu gradova, kao što su mu dali i raritetnu konceptualnu počast nizom albuma od prvog „Najvažnije je biti zdrav“ (1990.) do „Da li je to čovek ili mašina“ (2005.) albuma.
Koncertni album jednostavno nazvan „Exit 2017“ s ukupno 12 pjesama, objvaljen na vinilu, dokument je neupitne izvođačke energije koju ovaj bend posjeduje, sad već 38 godina, kao i još jedan u nizu dokaza koliko solidan dio današnje srpske scene svoj zvuk duguje zvuku Obojenog programa.
Album „Exit 2017“ po pitanju uvrštenih i odsviranih pjesama jasno šalje signal da Kebra i društvo i dalje razmišljaju progresivno, a ne o nekim best-of modelima po pitanjima koncertne set liste. Pola materijala je novijeg datuma, od uvodnih „Danas će se desiti nešto lepo“ i „Vrlo jednostavno“ koje još uvijek nemaju ‘svoje albume’, dok su s posljednjeg studijskog albuma „Kako to misliš: mi“, uvrštene „Kako ja to ne primećujem“, „Kako to misliš: mi“, „Svaka definicija je gubitak slobode“ i „U tvoj osmeh stane sve“. Pjesme s početka karijere strateški su raspoređene, a to su „Kad bi malo… sedam puta… mozak stao“, „Dejvi“, „Nebo, nebo plavo je“, „Kočnice“ i „ABCD avioni“.
Stopljeni su tako poetika i rifovi, strast i otuđenost, te neumorni garažni ritam iscjeljenja. Koliko god puta gleda i slušao Obojeni program uživo, nekako kao da uvijek izmakne ta energija koja je zabilježena na pozornici Exita, dakako na domaćem terenu benda. To samo pobuđuje još jedan zaključak vezan za Obojeni program, a to je da ga dakako u tom obliku treba doživjeti na pozornici Novog Sada, gdje su očigledno boje jarke, a percepcija dublja. Nema drugog objašnjenja.
Ocjena: 8/10
(Odličan hrčak, 2017./2018.)
Preuzeto sa: RavnoDoDna
